Stručni skupovi održani 10. maja u Baru, 17. maja u Budvi i 9. juna u Bijelom Polju okupili su zavidan broj medicinskih profesionalaca. Posredstvom Medikala ovom prilikom omogućeno je da se stručnoj javnosti prezentuju specifičnosti dijabetične retinopatije, dijabetesnog makularnog edema i neovaskularne senilne degeneracije makule. Cilj je bio da se u širokom opsegu ukaže na faktore ranog otkrivanja oboljenja kako bi se pacijentima obezbijedilo optimalno zdravlje oka.
dr pharm Anja Vujičić
Sastanke je moderirala dr pharm Anja Vujičić, a dr Sabina Hasanagić, dr Danijela Đurović Raonić, mr. sci. med i dr Haris Kujundžić govorili su o patofiziologiji i uticaju očnih oboljenja povezanih s dijabetesom: dijabetična retinopatija i dijabetesni makularni edem.
Patofiziologiju i uticaj neovaskularne senilne degeneracije makule na pacijente predstavili su dr Marina Đuretić Guzina, dr Antonia Matijević Pot, dr Jasmina Međedović. Na marginama sastanka izdvojila se tema digitalizacije u zdravstvu, a u okviru diskusije učesnici su se složili u vezi s važnošću sprovođenja preventive.
Dijabetes kao uzročnik bolesti oka
Dijabetična retinopatija i dijabetesni makularni edem bolesti su koje se tipično vezuju za prisustvo dijabetes melitusa. Podsjećajući da je dijabetes tipa dva definitivno najčešći, ali i da se na njega može dobro preventivno djelovati regulacijom težine i životnih navika, dr Sabina Hasanagić je upozorila da on može da dovede do ozbiljnog oštećenja vida. Pacijenti koji imaju dijabetes imaju daleko veći rizik obolijevanja od katarakte, a ona se javlja u ranijoj životnoj dobi i mnogo brže progredira kod pacijenata koji imaju dijabetes melitus. Oni imaju i određeni rizik od razvoja glaukoma, posebno od neovaskularnog, koji je vrlo težak za terapiju, stavljanje pod kontrolu i prijeti ozbiljnim oštećenjem vida.
34,6% odraslih osoba koje imaju dijabetes imaju i dijabetesnu retinopatiju. 7,48% tih pacijenata ima i dijabetesni makularni edem, koji je glavni razlog oštećenja vida kod ovih pacijenata.
Smatra se da u svijetu ima oko 21 milion pacijenata sa dijabetesnim makularnim edemom. Crna Gora pripada grupi s visokom prevalencom ove bolesti, a po prognozama, očekuje se porast broja pacijenata. Ako ste duže od 20 godina dijabetičar, imate 5 puta veću šansu da dobijete dijabetesni makularni edem, naglasila je dr Sabina.
Dijabetesna retinopatija
Dijabetesna retinopatija je mikroangiopatska komplikacija dijabetesa. Osnovni razlog za njen razvoj je dugoročna hiperglikemija, a bolest se ispoljava u vidu neproliferativne i proliferativne forme. Većina pacijenata u ranoj fazi dijabetesne retinopatije nema nikakve simptome. Kada se pojavi krvarenje koje pacijenti opisuju kao plutajuće mrlje u vidnom polju to je već kasna, proliferativna faza.
Govoreći o patofiziologiji ovog poremećaja dr Danijela Đurović Raonić je objasnila da usljed oštećenja endotelnih ćelija na nivou krvnih kapilara retine dolazi do povećanog transendotelijalnog transporta, potom do popuštanja čvrstih celularnih spojeva između endotelnih ćelija, što za posljedicu ima razvoj otoka. Monociti i leukociti postaju adherentni, što ima za posljedicu formiranje ugrušaka u ovim sitnim sudovima. Sve ovo dovodi do ishemije retine koja šalje signale u vidu vaskularnih endotelnih faktora rasta i počinje da stvara nove krvne sudove. Karakteristična neovaskularizacija, kako je objašnjeno, predstavlja pokušaj retine da se izbori sa hipoksijom, ali tako nastali krvni sudovi su slabi i skloni krvarenju.
Govoreći o fazama ovog oboljenja, dr Danijela je upozorila da mikroinfarkti predstavljaju prvi znak retinopatske ishemije. Teška neproliferativna retinopatija može biti praćena tačkastomrljastim krvarenjem i tvrdim eksudatima, kao i pojavom mikrovaskularnih abnormalnosti pomoću kojih se retina bori zaobilaženjem zatvorenih vaskularnih mreža i stvaranjem novih. Proliferativna faza, kao najteži stadijum oboljenja, podrazumijeva prisustvo krvnih sudova na optičkom disku, dužici, uz krvne sudove, na retini. Oni su skloni krvarenju i takav pacijent mora se javiti na liječenje.
Dijabetesni makularni edem
Dijabetesni makularni edem smatra se primarnim uzrokom gubitka vida kod pacijenata koji imaju dijabetesnu retinopatiju, a može se pojaviti u bilo kojoj fazi bolesti. On je vodeći uzrok gubitka vida u radno sposobnoj populaciji. Kod ovog oboljenja otok se pojavljuje unutar tačaka jasnog vida, pri čemu se javlja nesposobnost za svakodnevni život.
Prezentujući tehnike dijagnostike, dr Haris Kujundžić je naveo da jednu od okosnica snimanja predstavlja tzv. skener oka, te da je OCT najvažniji za postavljanje dijagnoze i praćenje. U zavisnosti od lokalizacije edema razlikuju se i tipovi bolesti, a u vezi s tim vrši se i procjena težine bolesti. Težak oblik bolesti može nastati u vezi sa zahvaćenošću makule.
Liječenje se sprovodi antiVEGF injekcijama, laser fotokoagulacijom, kao i kortikosteridima. Blaži oblik oboljenja preporučeno je kontrolisati na 12 mjeseci, edem na 4-6 mjeseci, a klinički signifikantni tip edema potrebno je kontrolisati čak mjesečno.
Ukazujući na detalje novijih istraživanja dr Haris je objasnio da specifičan odgovor nastaje u vezi s regulacijom angiopoetina, gdje se razvoj vaskularne stabilnosti uočava u vezi sa zasićenošću angiopoetinom-1. Vaskularnu nestabilnost podstiču visoki nivoi angiopoetina-2 i vaskularnog endotelnog faktora rasta. Stoga se da i zaključiti da je njihovom inhibicijom moguće doprinijeti poboljšanju zdravlja vida kod ovih pacijenata.
Stanje na terenu
Analizirajući stanje u praksi, dr Haris je kroz niz specifičnih pitanja postavljenih stručnoj publici došao do nekoliko podataka. Anketa u vezi s dosadašnjim radom i iskustvom po ovom pitanju dala je odgovor da (svega) 23% prisutnih stručnjaka smatra da dijabetičari u Crnoj Gori imaju dobru regulaciju bolesti, tj. da oni redovno dolaze na preglede, kao i da bi u cilju postizanja boljeg uspjeha u liječenju očnih oboljenja uzrokovanih dugotrajnim dijabetesom bilo potrebno angažovati veći broj oftalmologa. Takođe, bilo bi neophodno sistemski dobro usaglasiti termine kontrole, kako bi se pacijentima olakšao pristup ljekaru.
Senilna degeneracija makule
Dr Marina Đuretić Guzina istakla je da senilna degeneracija makule predstavlja dosta zastupljeno oboljenje koje preovladava u populaciji starijih od 50 godina. Tokom 2014. u svijetu je registrovano 170 miliona slučajeva obolijevanja, a predviđa se da će 2040. taj broj porasti na čak 288 miliona.
Simptomi ovog oboljenja mogu biti: zahvaćenost centra oka, makule, uočavanje crne mrlje u sredini vidnog polja, krivljenje slike. Najznačajniji faktori rizika su: godine života, porodična istorija bolesti, pušenje, loša ishrana i fizička neaktivnost. U pitanju je oboljenje koje brzo napreduje, pa u kasnoj fazi dolazi do poremećaja kapilara i probijanja membrane gdje nastaju trajne promjene na ćelijama očnog dna. Neovaskularna makulopatija odlika je kasne faze bolesti, kod koje se uz promjene na membrani registruju i loš kvalitet krvnih sudova, a prisutna je i neovaskularizacija.
Kvalitet života ovih pacijenata, kako ističe dr Antonia Matijević Pot, sličan je kvalitetu života pacijenata koji prežive moždani udar. Stoga je ovim pacijentima potrebna stalna podrška, česte kontrole i dugotrajno liječenje. Neinvazivnim tehnikama moguće je pomoći pacijentu u ranim fazama bolesti, a poseban akcenat stavlja se na pušenje. S tim u vezi, na cijeni posebno dobija i samokontrola.
Terapiju predstavljaju anti-VEGF injekcije. Anti-VEGF injekcije se kod nas daju u rasponu od po nekoliko mjeseci. Fotodinamska terapija selektivna je jer se odnosi na određene krvne sudove, a može biti metoda izbora u liječenju trudnica, istakla je dr Jasmina Međedović.
U zaključku svog izlaganja dr Jasmina objasnila je da neovaskularna retinopatija i te kako ima sličnosti sa dijabetičnim makularnim edemom, te da su im simptomi i način liječenja slični.
Digitalizacija
Moderatorka Anja Vujičić iskoristila je priliku da istakne značaj primjene digitalizacije u medicini i zdravstvu. Klinički programi u oftalmologiji fokusirani su na simptome koji dovode do gubitka vida i sljepila na cijelom globalnom nivou. Cilj je da se pacijentima u Crnoj Gori omogući liječenje u skladu sa inovativnim trendovima u svijetu. Ističući da inovacije u liječenju mogu činiti i digitalne aktivnosti, moderatorka je ukazala i na niz stručnih platformi koje mogu biti odličan medijator za razmjenu stručnih stavova, a obuhvataju veliki broj stručnjaka širom svijeta.
U ovom trenutku poseban izazov predstavlja veliki broj skrivenih, nedijagnostikovanih slučajeva. Smatra se da kod nas postoji oko 50.000 dijabetičara, a da veliki broj ljudi nije ni svjestan prisustva bolesti. S tim u vezi, na sastanku je predložen povratak preventive na primarni nivo.
Anita Đurović
Dodajte komentar