Onkologija je nauka koja se bavi dijagnostikom, liječenjem i prevencijom malignih bolesti. Ako se po grčkom korijenu riječi hirurgija naziva vještinom rada ruku, onda bi za onkologiju mogli reći da je vještina manipulisanja malignim bolestima. Do danas je otkriveno preko 200 različitih vrsta malignih oboljenja, a više od 10 miliona ljudi širom svijeta je oboljelo od neke vrste maligne bolesti. Postoje hematološki maligniteti; oni koji obuhvataju limfne žlijezde i krv koje liječi hematologija. Sva ostala maligna oboljenja liječi i prevenira onkologija.
Istorija kao nauka na osnovu materijalnih dokaza registruje postojanje ćelija malignih tumora u organizmu dinosaurusa što je milionima godina unazad. Takođe, preučavanjem faraonskih mumija u ćelijama bešike i kostima pronađeni su tragovi malignih oboljenja što jasno govori o tome da ona postoje otkad je čovječanstva. Otac riječi onkologija, Hipokrat, maligna oboljenja upoređuje s rakom zbog razgranatih pipaka i načina na koji se rak kreće, nešto slično kao što bolest napreduje u organizmu. Neke teze koje je on postavio u vezi sa ovom bolešću i dan danas važe.
Onkološka epidemiologija i onkologija zadnjih godina bilježe drastičan porast broja oboljelih, pa čak i najveći laik ovo može primijetiti. Zabrinjava i to da su prognoze za broj oboljelih do 2050. godine veoma loše i da teško mogu biti precizne, te da će taj broj biti vjerovatno mnogo veći od pretpostavki.
Ako uporedim sa periodom kada sam ja počinjala da se bavim onkologijom, stvari su daleko naprednije. Počev od onkoloških statistika koje su nam neophodne, registara i dijagnostike koja je sve naprednija, posebno radiološka i patološka. U svijetu su odavno poznati napredni skeneri, magnetne rezonance, a još 1996. godine iz Beograda je na moju inicijativu upućen pacijent na PET skener u Milano.
Posmatrajući cjelovitost djelovanja ljudskog organizma kažemo da je radiološka tehnika za onkologiju kao jedna noga čovjeka, a patološka tehnika druga. Ono što time slikovito prikazujemo je da je potrebna uska povezanost između te dvije discipline da bi stvari u kliničkoj onkološkoj praksi funkcionisale onako kako bi trebalo.
Ono što je veoma značajan korak u dijagnostici je histopatologija, koja je svela maligna oboljenja na nivo mikrokosmosa u kojem je moguće proučavati dijelove ćelije i odrediti terapiju koja će uticati na samo mjesto nastajanja i razvitka tumora, kako imunohistohemijskim tako i molekularno genetskim tehnologijama..
FAKTORI RIZIKA
Prije svega važno je napomenuti da je ovaj trend rasta oboljelih prije svega posljedica savremenog načina života. Kao nezaobilazni faktor rizika, koji se uvijek mora izučavati je genetika. Važno je napomenuti da maligna oboljenja nisu nasljedna, samo se nasleđuje povećana sklonost za obolijevanje, pa se kao bitna referenca uzima ako je neko u porodici bolovao od neke vrste karcinoma. Poseban akcenat se stavlja na obolijevanje od karcinoma dojke kod žena, jer je tu genetika kao faktor rizika najučestalija. Bilo da je u pitanju horizontalna ili vertikalna loza, ta sklonost je veoma izražena. Osim karcinoma dojke kod žena, postoje nasljedne sklonosti ka obolijevanju od raka pluća i debelog crijeva. Danas postoje tehnike molekularne genetike koje mogu dokazati da li postoji izrazita vjerovatnoća da dođe do obolijevanja nekih potomaka što je veoma važno u prevenciji malignih oboljenja. Na žalost, te metode su veoma skupe i nama teško dostupne.
Osim genetskih predispozicija moramo voditi računa i koliko smo izloženi stresu. To je nešto sa čime se svi borimo i nemamo adekvatan lijek i način da ga spriječimo, a na samom je vrhu liste faktora rizika. Važno je ne preskakati kontrolne i sistematske preglede već redovno posjećivati ljekara i bez paničnog straha jer je to svakako dodatno opterećenje u mogućem otkrivanju oboljenja.
Osim toga, faktor rizika predstavlja i starenje. Samo starenje ćelija je predisponirajući faktor za obolijevanje od maligniteta. Priroda je uredila da ćelije odumiru i to je neminovnost postojanja. Zato ni u kom slučaju ne preporučujem načine na koje žene pokušavaju hormonskim terapijama da utiču na starenje. Produžavanje ciklusa i rađanje djece nakon 50. ili 60. godine višestruko povećava rizik od nastajanja karcinoma dojke. Hormoni i hormonske supstitucione terapije su nešto što održava našu mladost, ali rizici koje sa sobom nosi su nešto sa čim ne bi trebalo da se iskušavamo.
Na nastajanje maligniteta utiče brz način života i neadekvatna ishrana. Sve više radimo, a sve manje vremena posvećujemo sebi. Preskačemo doručak, ručamo kad i ako stignemo i uglavnom brzu hranu koja je veoma nezdrava. Moramo stvoriti kulturu kretanja, kulturu rekreacije i prilagoditi svoj način života nekim normalnim tokovima.
Add comment