Dr Igor Bjeladinović, subspecijalista endokrinolog
Interno odjeljenje, Opšta bolnica Kotor
Dijabetes je metabolička bolest od koje boluje više od 463 miliona odraslih ljudi u svijetu. U Crnoj Gori prevalencija je je 9,0% prema IDF atlasu za 2019.g. Udio neotrivenih slučajeva je prema istom izvoru 43%. Prevalencija predijabetesa iznosi 7,1%. Smatra se da će do 2040.g. jedan od deset ljudi mati dijabetes.
Pacijenti sa dijabetesom imaji tri puta veću šansu da budu bolnički liječeni, a hiperglikemija je definisana kao stanje kada je GUK veći od 7,8 – postoji kod 22-46% pacijenata koji se liječe u bolnicama.
Kod bolesnika koji se otpuštaju sa liječenja i do 20% ima dijagnozu dijabetesa, a 30% njih ima objektivnu šansu za još dvije hospitalizacije u toku godine.
Povećana smrtnost od dijabetesa i komplikacija, kao i trošak liječenja predstavljaju ogroman teret za nacionalne ekonomije.
Boravak u bolnici za pacijente sa dijabetesom u slučaju kada dijabetes nije uzrok problema, a to je u 96% slučajeva, je za pacijenta izazovan i traumatičan. Najčešće pacijent ocjenjuju svoje iskustvo kao nesigurnost i strah od deregulacije glikemije.
Nije prihvatljiva praksa da se pacijenti sa dijabetesom osjećaju nesigurno u bolnici. U sadašnjoj situaciji jedan od 6 kreveta u bolnici zauzimaju pacijenti sa dijabetesom i za očekivati je da do 2030 to bude i svaki četvrti.
U bolnici dijabetičari imaju veću učestalost infekcija i duže bolničko liječenje najmanje 1 do 3 dana nego pacijeti bez dijabetesa. Povećan mortalitet je statistički dokazan. Greške u davanju terapije nisu rijetke, kao ni hipoglikemije u hospitalizaciji.
Kod bolnički liječenih dijabetičara najčešći hospitalni problem nastaju zbog:
- Greške u primjeni ljekova 31%
- Greške u primjeni insulina kod tipa 1 dijabetesa 40%
- Hipoglikemije svih vrsta 18%
- Ozbiljne hipoglikemije 8%
- Dijabetesno stopalo nastalo u bolničkim uslovima 1%
Jedan od najznačajnijih parametara kvaliteta liječenja dijabetesa u bolničkim uslovima je učestalost hipoglikemija.
Statistike pokazuju da 1 od 25 pacijenata sa tip 1 dijabetesom razvije hipoglikemiju u toku hospitalizacije.
Najčešći faktori rizika za hipoglikemiju kod pacijenata na bolničkom liječenju su:
- Prethodne epizode hipoglikemije
- Starija životna dob
- Hronična bubrežna bolest
- Kongestivna bolest srca
- Slaba ishrana
- Maligniteti
- Greške u davanju insulina
- Tip 1 dijabetesa
- Promjene mentalnog statusa
- Pojedini ljekovi
- Dužina trajanja dijabetesa
Primjeri grešaka u davanju insulinske terapije, kao jedan od najboljih primjera problema sa kojim se susrećemo tokom hospitalizacije su:
- Insulinska terapija nije napisana
- Ime insulina nije ispravno
- Nejasan broj doza insulina
- Broj jedinica nenapisan ili nejasno napisan
- Prepisivanj insulin nije na temperaturnoj listi
- Nije potvrđeno davanje insulina
- Insulin dat ili propisan u pogrešno vrijeme
Smatra se da 28% pacijenata ima potrebu za specijalističkim pregledom dijabetes tima tokom hospitalizacije, što se ne ostvaruje u većini hospitalizacija.
Ljekari specijalisti drugih struka, kao i specijalizanti, nisu dovoljno sigurni u svoju obučenost tako da izbjegavaju aktivni angažman i inicijativu u optimizaciji glikoregulacije, te im je potrebna dodatna edukacija.
Uključivanje pacijenata je ključno u ostvarivanju cilja da se oni osjećaju sigurno u toku hospitalizacije, jer je jedna od glavnih pritužbi pacijenata neuvažavanje njihovih pogleda na dijabetes.
Pacijent: “To je stalna borba sa odjeljenskim osobljem oko moga dijabetesa. ponekad mi se čini da sam stalno u konfrontaciji, što me čini dodatno nesigurnim, a moje liječenje neizvjesnim.”
Medicinsko osoblje je pod stalnim pritiskom svakodnevnog rada i obaveza, često ne može ostvariti željenu edukaciju za rješavanje problema pacijenata sa dijabetesom
Pacijent: “Imam osjećaj da osim moga ljekara za dijabetes, vrlo malo osoblja vlada znanjem o dijabetesu u dovoljnoj mjeri”.
Preporuke brzih mjera za popravljanje ovakvog stanja u bolnicama, a koje ne zahtijevaju niti značajna sredstva ni nove resurse su:
- Sve bolnice moraju objektivno procijeniti stanje i biti u tome podržane od strane zdravsvenih vlasti;
- Sve bolnice moraju omogućiti medicinskim radnicima da uključe pacijente sa dijabetesom u proces liječenja i kontrole;
- Mora se osigurati vrijeme i motivacija za dodatnu edukaciju medicinskih radnika;
- Bazična obuka u davanju i sigurnoj upotrebi insulina mora biti obavezna za sve u procesu liječenja;
- U obuku moraju biti uključeni ljekari na secijalizaciji i obaveznom stažu, kao i medicinske sestre na pripravničkom stažu;
- Multidisciplinarni dijabetes timovi treba da postoje u svim bolnicama;
- Pomoć bolesnicima da ovladaju postupcima samoliječenja i samokontrole dijabetesa od strane visokih medicinskih sestara;
- Klinička superiornost timova za dijebetes u odlukama o liječenju vezano za dijabetes.
Koji je naš cilj u postizanju boljih rezultata liječenja pacijenata koji su hospitalizovani sa, a ne zbog dijabetesa.
Nijedan dijabetičar na bolničkom liječenju ne treba da se osjeća nesigurno. Svaki bolesnik sa dijabetesom u bolnici treba da osjeća povjerenje u one koji se brinu za njega i koji razumiju njegove potrebe. Svi medicinski radnici treba da su edukovani i obučeni da mogu pružiti najbolju moguću njegu i liječenje.
Add comment